Piše: Nikolina Balaban
Danas, prema procjenama na području grada Prijedora živi oko 110.000 stanovnika, od čega 48% čini gradsko, a 52% seosko stanovništvo. Prema podacima gradske službe za društvene delatnosti, na području grada Prijedora 1991. godine živelo je 49.454 Bošnjaka (43,97%), 47.754 (42,46%) Srba, 6.300 (5,60%) Hrvata i 8.971 (7,98%) stanovnika koji su se izjasnili kao ostali.
Na teritoriji Prijedora je trenutno nastanjeno oko 17 000 izbjeglih lica i 24.000 povratnika. Na teritoriji grada žive i narodi drugih nacionalnosi kao što su Česi, Rumuni, Sloveni, Ukraijinci, Romi i dr.
Mada je Prijedor varoško naselje novijeg doba, njegova bliža okolina bila je naseljena još u davna vremena praistorije, na ostrvu Svinjarica, odeljenom od kopna rukavcem reke Sane, Berekom. Na širim prostorima grada evidentirana su nalazišta rimskih i srednjevekovnih naselja. U okolini Ljubije pronađeni su brojni spomenici iz rimskog doba koji svedoče o naseobinama iz tih vremena i proizvodnji gvožđa, kao i podaci da se gvozdena ruda sa prijedorskih kopova, pretopljena u topionicama, koristila za kovanje oružja rimskih legionara. Prijedor se, prvi put pominje u istorijskim dokumentima krajem XVII veka, u pismima grofa Adama Bećanija za vreme tzv. Bečkog rata (1683 – 1699) kao zemljana utvrda.
Veruje se da je ime dobio od reči „pridor“ ili „prodor“. Prema narodnom predanju, Sana je nekada tekla nešto južnije, ispod samih brda, tokom vremena promenila je tok, „pridrijela“ ili „prodrla“ u polje nešto severnije i taj predeo je nazvan Pridor ili Prodor. Veoma brzo Prijedor je postao značajan trgovačko – zanatski centar zahvaljujući rimskim putevima i plovnosti reke Sane kao i željezničkoj pruzi u Bosni I Hercegovini, izgrađenoj 1873. godine.
Epidemije kuge i kolere nisu zaobišle ni ovaj grad, zatim, početkom XX veka, grad je izgoreo u velikom požaru, pa su austro – ugarske vlasti donele prvi urbanistički plan, davne 1901. godine, kad je Prijedor izgrađen kao savremeno naselje. Narodne bune, ustanci, ratovi i stradanja stanovnika Potkozarja, sastavni su dio nažalost svih istorija ovog grada s koje god strane gledate...
Sve je to lepo ali…
ogroman broj Prijedorčana živi izvan grada čime se stvara plodno tlo da mnoge vrijednosti, priče i legende našeg grada odu u tamu zaborava. Kako uporediti Rinkeby u Stockhomu, Chiswick u Londonu, Sheridan Ave u Chicagu i druga mjesta širom svijeta s mirisom lipa Starog grada, kupanjima kod trafoa, šetnjom na korzu, boemima kod Rame, kahvom/kavom/kafom kod Džavida, ćevapima kod Asafa...
I nastavimo li kao do sada svako u svoj atar tražićemo i sebe i svoj grad kao malezijski avion…
S velikom verovatnoćom da će avion nekad negde biti nađen, a mi Prijedorčani ,,naći,, se nikako, pa ni u surovim činjenicama ispisanim bar ovde, a kamo u stvarnom životu!
