Piši mi, kaže. Kad bi mogla živjeti ponovo, šta bi uradila drugačije? Šta bi radila više? Češće? Šta manje ili nikako? Da li bi voljela iste ljude? Davala im sebe čak i ako to nisu cijenili?
O, daaaa! Ma sve bih isto. Padala i ustajala. Patila i plakala. Smijala se i ludovala. Samo bih manje brinula. Jer tek sad sam shvatila da sve dođe na svoje. Prije ili kasnije.
Sve one koje sam voljela a koji to nisu cijenili, samo bih voljela više. I jače i luđe. Intenzitet ljubavi koju poklanjate nikada ne treba ograničavati. Neka se prelijeva. Preko ivica. Flaše. Čaše. Stola. Srca. Neka teče. Niz tijelo, niz pod, niz najvišu planinu. Kad dođete u neke zrele godine, vi ste sretni. Slušali ste srce. Oni nisu. Traže. Posežu. Iako materijalno gledano imaju mnogo više nego vi, čeznu. Duša bi visine. Dubine. Svjetlost i tminu. Sve bi. A vas nema.
Ja ne znam šta bih ti pisala, kažem. Sve bih isto. Ne bih mjenjala ništa. S intenzitetom ljubavi koju sam darivala je sve u redu. Problem je bio kapacitet onih koji su je trebali znati primiti. A to… To već nije moj problem. Osim toga, kad daješ ljubav, kad daješ sebe, davanje je to koje te čini sretnom. Samo ono što pokloniš u životu je stvarno tvoje. Život je lijep. Na fantastičan način sve kompenzira.
Piši mi, opet će. Kad bi mogla živjeti ponovo, da li bi očekivala priznanja da im je teško i da im nedostaje vrijeme s tobom? Da li bi se borila jače? Grabila čvršće? Stiskala dok šake ne pobijele?
Ni u ludilu, kažem. Otišli su gdje su trebali. Pored onih su koje zaslužuju i za koje su se odlučili. Sličan se sličnom raduje. A rekoh ti već… Život je lijep. Ne treba patiti. Za izgubljenim ljubavima, prijateljima koji su vas razočarali, porodicom koja vas nikada nije prihvatila… Imajte sebe. Grlite sebe. Volite sebe. Patite samo kad sebi nedostajete i gledajte da se sebi što prije vratite. Praštajte. I kad vas mole da ih primite nazad, ako želite, uradite to bez razmišljanja. Bez straha od razočarenja. Vrijedi. I ako vas opet razočaraju, sjetite sa da nije problem u vama. Nije do intenziteta ljubavi. Do kapaciteta je osobe koja ljubav ne umije da primi. I volite…
Ujutro, popodne i naveče. Prije i poslije jela. Ne na kašičicu. I ne zaboravite, manje brinite. Skoro nikako. Jer ja sam uvidjela. Shvatite i vi. U životu uvijek sve dođe na svoje.
I pišite mi, kažem. Kad bi mogle živjeti ponovo, šta je to što biste vi uradile drugačije?

Alma Ćirkić/Črčkarije