Izdvajamo

 

Prijedorski OFK Berek osnovan je davne 1975. godine. Imali su prekid u radu tokom rata, a klub je obnovljen 2007. godine. Tada su dobili dresove u kojima su igrali sve do danas.

A od sada će se za nove uspjehe boriti u novima garniturama dresova, koje im je obezbijedila kompanija Mozzart. U ovom klubu ne kriju sreću što su nakon toliko vremena dobili vrijednu sportsku opremu.

 – Kada smo vidjeli koliko kompanija Mozzart ulaže u razvoj sporta, i mi smo im se obratili za donaciju. Zaista smo bili oduševljeni brzinom njihovog pozitivnog odgovora, a još više smo se obradovali kada su nam dresovi stigli. Reakcije momaka i nas u rukovodstvu kluba zaista su pozitivne jer su obje garniture prelijepe i kvalitetne, a ta oprema nije jeftina, pa nam je ovo značajna pomoć – kaže Dino Zečić, član uprave OFK Berek, Prijedor.

Ovaj klub trenutno je prvi na tabeli u Četvrtoj područnoj ligi Prijedor. Ambicija im je da iduće sezone pređu u viši rang, odnosno Treću regionalnu ligu. Za sada imaju samo seniorsku selekciju, a želja im je da u narednom periodu formiraju podmladak i vrate nekadašnji sjaj klubu.

 Posebno pamte 1985. godinu, kada su igrali šesnaestinu finala Kupa Jugoslavije, što je bio veliki uspjeh za jedan mali klub.

OFK Berek svake godine dobija simboličnu finansijsku podršku Grada Prijedor, koja im je dovoljna za troškove putovanja i naknade sudijama. Opremu nabavljaju uglavnom uz pomoć prijatelja kluba iz dijaspore, od kojih su neki ranije igrali za ovaj klub, a sada im je donacija stigla iz kompanije Mozzart.

 

 – Donacija opreme ovom klubu dio je naše tradicionalne akcije „Novi dresovi za nove šampione“. Njome želimo da pružimo podršku što većem broju nižerangiranih klubova, a kako bi u narednom periodu zaigrali u što višem rangu i iznjedrili neke nove šampione – kaže Selma Salkanović, rukovodilac Direkcije korporativnih poslova Mozzarta.

U okviru ove društveno odgovorne akcije nova oprema stigla je na adrese brojnih klubova, koji se bave raznim sportovima, širom BIH, a iz Mozzarta najavljaju da će i u narednom periodu nastaviti ovu plemenitu misiju.

mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.