Izdvajamo

 

Prijedorski OFK Berek osnovan je davne 1975. godine. Imali su prekid u radu tokom rata, a klub je obnovljen 2007. godine. Tada su dobili dresove u kojima su igrali sve do danas.

A od sada će se za nove uspjehe boriti u novima garniturama dresova, koje im je obezbijedila kompanija Mozzart. U ovom klubu ne kriju sreću što su nakon toliko vremena dobili vrijednu sportsku opremu.

 – Kada smo vidjeli koliko kompanija Mozzart ulaže u razvoj sporta, i mi smo im se obratili za donaciju. Zaista smo bili oduševljeni brzinom njihovog pozitivnog odgovora, a još više smo se obradovali kada su nam dresovi stigli. Reakcije momaka i nas u rukovodstvu kluba zaista su pozitivne jer su obje garniture prelijepe i kvalitetne, a ta oprema nije jeftina, pa nam je ovo značajna pomoć – kaže Dino Zečić, član uprave OFK Berek, Prijedor.

Ovaj klub trenutno je prvi na tabeli u Četvrtoj područnoj ligi Prijedor. Ambicija im je da iduće sezone pređu u viši rang, odnosno Treću regionalnu ligu. Za sada imaju samo seniorsku selekciju, a želja im je da u narednom periodu formiraju podmladak i vrate nekadašnji sjaj klubu.

 Posebno pamte 1985. godinu, kada su igrali šesnaestinu finala Kupa Jugoslavije, što je bio veliki uspjeh za jedan mali klub.

OFK Berek svake godine dobija simboličnu finansijsku podršku Grada Prijedor, koja im je dovoljna za troškove putovanja i naknade sudijama. Opremu nabavljaju uglavnom uz pomoć prijatelja kluba iz dijaspore, od kojih su neki ranije igrali za ovaj klub, a sada im je donacija stigla iz kompanije Mozzart.

 

 – Donacija opreme ovom klubu dio je naše tradicionalne akcije „Novi dresovi za nove šampione“. Njome želimo da pružimo podršku što većem broju nižerangiranih klubova, a kako bi u narednom periodu zaigrali u što višem rangu i iznjedrili neke nove šampione – kaže Selma Salkanović, rukovodilac Direkcije korporativnih poslova Mozzarta.

U okviru ove društveno odgovorne akcije nova oprema stigla je na adrese brojnih klubova, koji se bave raznim sportovima, širom BIH, a iz Mozzarta najavljaju da će i u narednom periodu nastaviti ovu plemenitu misiju.

mojprijedor.com

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović