Izdvajamo

 Žalbeno vijeće Haškog tribunala danas je izreklo drugostepenu, pravosnažnu presudu Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, bivšim čelnicima policije Republike Srpske zbog ratnih zločina u više općina u BiH, potvrdivši im prvostepenu presudu kojom su osuđeni na po 22 godine zatvora.

S tim u vezi, Novi.ba donosi reakcije Prijedorčana na presude, koje su, kako kažu, više presude žrtvama.

Sudbin Musić, aktivista i povratnik u Prijedor, kazao je za Novi.ba da je anglosaksonska pravna praksa nešto što mi nikada nećemo razumjeti, kao ni kaznenu politiku suda koja je u mnogim slučajevima do sada bila samo novi poraz za žrtve.

"Tim presudama uvijek bivaju žrtve osuđene da sa zločincima grade suživot. Gotovo u svim slučajevima je bilo tako, bar kada je riječ o pitanju Prijedora", kazao je on u kratkoj izjavi za Novi.ba.

Jasmin Medić, historičar iz Kozarca, autor knjige "Genocid u Prijedoru", kazao je za Novi.ba da je pravomoćnom presudom još jednom dokazana aktivna uloga MUP-a RS u zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima.

"Presudom Mići Stanišiću i njemu podređenom Stojanu Župljaninu se jasno može uočiti i policijska hijerarhija u činjenju zločina. Utvrđen je stepen odgovornosti policijskih struktura za zločine u koncentracionim logorima ili drugim mjestima egzekucije civila. Kao primjer možemo uzeti dijelove Bosanske krajine koju je pokrivala CSB Banja Luku čiji je načelnik bio Stojan Župljanin. Logori Omarska i Keraterm ili masakr na Korićanskim stijenama jasno nam govore o tome", kazao je on.

"Pored toga, obojica su bili dio Udruženog zločinačkog poduhvata i to je vrlo bitna činjenica. Analiziranjem ove i dosadašnjih presuda, zaključit ćemo da su vojne, političke i policijske strukture koordinirano učestvovale u zločinima u Bosni i Hercegovini što nam ukazuje na komandnu odgovornost vrha RS-a u zločinima", zaključio je Medić za Novi.ba.


novi.ba

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic