Izdvajamo

Vjerovatno je tajna u nekonvencionalnim razmišljanju,jer većina nas ima tu povezanost sa rodnim krajem i stvar je u tome kako to usmjeriti u željenom pravcu.

Mi u Starom Gradu imamo komperativnu prednost u lipama i Sani i to smo evo već drugi put iskoristili u organizovanju naših susreta ispod lipa i namjeravamo i u budučnosti koristiti. Znači namjeravamo svake godine organizovati naše susrete i permanentno širiti sadržaj istih.


Uz veliku zahvalnost banjalučkim dajakašima želimo ukazati u kojem smjeru planiramo osmišljavati sadržaj naših susreta. Susrete praviti atraktivnim za sve generacije i za sve naše sugrađane trenutno nastanjene po svim meridijanima je imperativ ali istovremeno radimo i na izgradnji strukture komunikacione povezanosti što uopšte nije teško sa današnjim tehnologijama.

Dešavalo se da sasatančimo a fizički smo na dva kontinenta i u pet evropskih zemalja. Iz ove povezanosti je i došla ideja da se registrujemo kao udruženje građana sa ciljevima koje ćemo uskoro prezentirati na našoj FB stranici. Ukratko građanski aktivizam i okupljanje oko lijepih ideja,a ima li ljepše ideje uz dužno poštovanje prema svim ostalim idejama, nego posaditi lipe u srca mlađih generacija i zaljevati ih vodom Sanom.

I ovim tekstom apeliramo na sve da nam se pridruže idejama,angažmanom..tek smo počeli,pojma nemamo gdje ćemo stići i hoćemo li uopšte stići ali svakako vrijedi pokušati.

Tim starogradske lipe

Tim starogradske lipe/MojPrijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.