Izdvajamo

Stravičan prizor danas u dvorištu Dušanke Zinkijević u Kozaruši. Psi lutalice poklali su šestero ovaca. Naša ekipa našla se na licu mjesta, kada je jedan od pasa lutalica odvlačio leš prema obližnjem šumarku. Dušanka kaže da joj je osam ovaca ostalo živo, ali sa velikim povredama od ugriza pasa i pitanje je šta će od njih biti.

– U subotu ujutro sam ustala i kada sam izašla napolje imala sam šta da ugledam. Našla sam tri mrtve ovce napolju. Sin mi je došao i ogradio štalu gdje budu ovce, međutim sutradan isti prizor – kaže Dušanka.

Nije ovo prvi put da se dešava, kaže Dušanka, prošle godine psi lutalice su joj poklali piliće.

Šteta je velika, za ovu mještanku Kozaruše koja živi baveći se poljoprivredom. Strahuje od povratka opasnih pasa, pogotovo jer zna da su bijesni kada je zimski period i kada ne mogu da lakše dođu do hrane.

Ovo je upozorenje za mještane Kozaruše i okolnih sela, a i svima nama da se ovaj problem najzad počne sistemski rješavati.

Kozarski Vjesnik

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.