Pusti snovi

Cesto pocinjem Cetvrtak sa pricom kakvo je vrijeme danas bilo. Vrijeme je promjenljivo bilo citavu heftu. Fotografije cu poceti sa motorijadom koja je bila u suboto. Senad Joldic je na ovaj nacin izrazio dobrodoslicu gostima motorijade.
Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani
Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!
I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...
Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.
Pise Satko Mujagic
Ovaj Cetvrtak cu da pocnem sa desavanjima od nedelje, posjeta logoru Keraterm. Moje misljenje je da je ovaj put posjeta bila najbrojnija u zadnjih sedam ili osam godina. Nadam se da ce iduce godine biti jos veca brojka. Cekajuci zvanicni pocetak programa ja sam malo hodao okolo i fotografisao raju, poznate i nepoznate.
Ova hefta je prosla tako brzo i sa puno dogadjanja, pa mi je jako tesko opisati a i sve fotografijom docarati. Naravno obicaj mi je da se pohvalim sa svojim sljivama. Dugo sam razmisljao kako da pocnem ovaj Cetvrtak. Bilo je tu veselih dana i noci a na zalost i onih drugih, zalosnih. Pa sam u dilemi kako da u jedan clanak postavim i ukombinujem i jedno i drugo.
Danas sam sretan, sto mogu da kao naslovnu fotorafiju postavim, veliku legendu Kozarca. Campara Hajrudin ili samo Campara i svi oni koji su prije rata isli u skolu u Kamicane znaju da je to njihov ucitelj.Nija on bio samo ucitelj, on je pomagao svim svojim kozarcanima. Veliki humanista i veliki covjek.