Krugovi u žitu Meho Jakupoviċ
Nikada više! Beskrupulozna laž, a ne snaga.
Milioni sudbina , bačenih u nepovrat i nadanja.
Izgubljeni żivoti i vrijeme, između Ninberga i Haga.
Obeċava samo jedno, a to su nova stradanja.
Najmanje me zanima, sta noċas żele Burboni.
Ja trażim samo, siguran put za Kordobu.
Nije teško shvatiti, k’o smo mi, a k’o su oni.
Vjekovima nudimo ljubav u zamjenu za zlobu.
Komšije pogled skrivaju, u suton odlaze kradom.
Historija nesebično, ponovo nudi noċnu moru.
Aveti zla se bude, lebde nad našim gradom,
mnogi nikada neċe, vidjeti novu zoru.
Ostat ċe nerazjašnjeni ,skladni u żitu krugovi,
i staze koje vode, samo u jednom smjeru.
Ne dozvolite sutra, “krvnicima nebeskim” drugovi.
Da pominju sużivot, moral, ljubav i vjeru.
Snovi su netragom isčezli, ostaje surova java,
mjesec se davno sakrio, sve je prekrila tama.
Komšije s njim se kriju, prolaze bez pozdrava.
Izdan i poniżen Serafim, plače na stubu srama.
