Četvrtak 19.07.2012.
Ove hefte je bilo toliko događaja da je nemoguće sve popratiti. Ja sam se potrudio i pored mojih privatnih obaveza da odem na što više mjesta i pravim fotografije.
Ove hefte je bilo toliko događaja da je nemoguće sve popratiti. Ja sam se potrudio i pored mojih privatnih obaveza da odem na što više mjesta i pravim fotografije.
U jedno trenutku dok smo sjedili ispred "trice"u Keratermu neko je rekao "ljudi pišite o ovome jer sve što se napiše ostaje a sve ostalo se zaboravlja". U logoru nismo imali ni olovku a ni papira a i da smo imali nebih se usudili o tome da pišemo.
Zadnja hefta opet izuzetno vrela i sparna. Ove vrućine, nisu me spriječile da i dalje fotografišem istim tempom i da obilazim naša sela, zaseoke i sokake.
Hefta prošla bez padavina, jedno veče je bilo nešto malo ali nije za pomena. Vrućine su i dalje žestoke ali kad sretneš dobre jarane to se zanemari, pa se progovori neka onako sa puno radosti i neke sreće koja dolazi onako da ni sam neznam kako.
Danas, prvi dan ljeta. Vrelo je počelo kao i cijela prošla hefta. Poslije obilnih kiša a i grada koji je zahvatio naš kraj, zadnja hefta je bila topla i pogodna za kosidbu. Ovakvi prizori su se mogli vidjeti svaki dan i u svim dijelovima Kozarca.
Vjerujem da mnogi nisu zaboravili 14.06.1992 godinu kada je srpska vojska ušla u selo Sivci, Jaskiće, Kenjare i Mankoviće. Danas je tačno 20 godina od tog dana. Taj dan su ubili vise od 60 muških osoba, a ostale muškarce su odveli u logor Keraterm.
Ova hefta je, osim maturske veceri nasih osnovaca, uglavnom prošla bez nekih posebnih dešavanja. To neznači da sam je sjedio kod kuce. Moje hašlame nisu rodile ali u Bešicima jesu. Otišao sam kod mog rođaka Vahida u goste a on me odveo na hašlame.
Danas je "Svijetski dan bijelih traka" a slucajno i cetvrtak. Naravno i za ocekivati je da bude puno raje sa bijelim trakama. Ja necu komentarisati nas ali cu to pokusati fotografijama docarati kako je bilo i koliko smo mi u Kozarcu doprinjeli obiljezavanju ovog dana.
Na danasnji dan prije 20 godina je pocelo granatiranje Kozarca (kad kazem Kozarac mislim i na sva okolna sela), a zatim i napad. Na danasnji dan je pocelo nesto u sto ja nisam mogao da vjerujem da se moze desiti. Nisam bio svjestan sta se oko nas desava, pa cak ni u logoru dok sam bio nisam bio svjestan sta se desava sa nama.
Danas, nakon 5 dana kise ugrijalo sunce i svi smo pozurili vani malo cistog vazduha a naravno i na cetvrtak. Danas je praznik u Evropi pa je nasa raja pozurila u Kozarac na produzeni vikend. Mnogi su iz Austrije i Svicarske dosli prvo u Kozarac pa ce poslije kuci.