Ova hefta je otoplila u poredjenju sa proslom.U Kozarcu nije bilo nekih posebnih dogadjanja. O informaciji Ministarstva unutrasnjih poslova je sve vec receno. Ja sam iskoristio priliku da hodam okolo i da napravim puno fotografija.
Ovaj cetvrtak cu da pocnem sa fotografijama koje sam napravio u prirodi, sa lovcima. Ovo je vrijeme, sezona lova. Subotom i nedeljom, mi koji zivimo na selu, slusamo lavez pasa i dovikivanje lovaca. Ova raja, ne samo da love, kod njih je naj vaznije druzenje.
Citava hefta hladna, gusta magla, mrazevi po cijeli dan. Ja ipak izidjem van da bih napravio koju fotku.Tako sam i ova dva djecaka nasao kako hodaju na "stulama" (stakama). Mladi i neznaju za ovo kako je nekad bilo. Zato sam zastao da ovo zabiljezim.
Danas je najhladniji dan ove jeseni.Kao sto se vidi na fotografiji magla je isto tako gusta da je bilo tesko napraviti kvalitetnu fotografiju. Ipak ja sam fotografisao.
Ovo dvoje mladih su danas pred maticarem rekli "DA". Danas vjencani, pred njima je nadamo se dug i sretan zivot. Kozarac.eu, mladencima, zeli sve najbolje i da cijeli zivot budu ovako sretni i nasmijani kao sto su danas.
Danas, tmuran i kisovit dan. Pored toga sto je dan bio kisovit, bilo je raje na cetvrtku. Mi koji smo navikli da dolazimo u carsiju cetvrtkom, nama ni lose vrijeme ne smeta. A protekle hefte smo ispracali nase dzematlije na hadz. Iz Kozarca su, avionom, otisli nase tri dzematlije.
Tri cetvrtaka sam bio odsutan od kuce a kao da sam godimu bio, sve mi nesto novo i neobicno. Nema veze ja poceo opet sa cetvrtkom i fotografisanjem nase raje i okoline. Danas do podne oblacno a i hladno a vec od podne evo kisa pa se nadamo da ce i vode biti vise. Ovo ljeto nam je bas kriza za vodu.
Ovaj cetvrtak cu da pocnem sa panoramom nase okoline. koju sam radio sa par lokacija. Divni su ovi nasi krajevi ma koje godisnje doba bilo.
Danas nisam bio u nedoumici koju fotku da stavim prvu za ovaj cetvrtak. Ovaj put sam kod mog jarana Taiba Alica nasao masiracu (bundevu) koja je, cini mi se, veca od one proslogodisnje sto sam fotografisao kod Jusufa.
...počinje priču o Kozarcu Ibro Kahrimanović: "Kozarac živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su se nakon progona zaustavili u evropskim zemljama, u Americi. Ali, iz ljubavi, iz nekakvog svog kozaračkog inata ponovo su izgradili ovo mjesto, čime je Kozarac postao simbol povratka u BiH. Istina, najveći broj njih dolazi za novogodišnje praznike i tokom ljeta, ali ono što su izgradili ovdje – kuće, drugi objekti – garancija su da će se vratiti zastalno i nastaviti živjeti ovdje."
